Volim kuhati juhu

Volim kuhati juhu. Jednostavno ubacim svega po malo i pustim da se na laganoj vatri kuha. Liječi me kad mogu sam sebi pripremiti smjesu vlastite spontanosti u odabiru onoga što se našlo u vrtu, hladnjaku, na polici, u mojim mislima, osjećajima, sve promiješano kuhačom jutarnjeg nedjeljnog dana nakon lijepe večeri u društvu neobičnih ljudi što se čitajući Steinerovu Istinu i znanost druže uz pelin, vino i naručenu kasnu picu, pričajući o svemu i svačemu kao u Dekameronu (samo što nema kuge), kao na simpoziju, samo što nema Sokrata, ili ga, možda, ima?