Patuljak i prosjak
2023-10-10
Još jedna priča potaknuta likom iz sna. Ovaj puta to je patuljak, a sanjač-pisac Ivan uz čiji pristanak priču dijelim sa vama.
Patuljak stanuje u kući od zlata, ali kada iz nje izađe voli presretati ljude i prositi. Oduvijek je tako. Zapravo on bi mogao darivati njih, ali se pretvara da on treba pomoć. Zato, pretvarajući se da šepa na jednu nogu i frfljajući dok prosi on radi ono za što se osjeća pozvan. Prošenje je njegova misija. Rano ostavljen od roditelja jer su se sramili njegova izgleda, ali dobivši neprocjenjivo imanje od jednog tajanstvenog darivatelja nije morao brinuti o kruhu svagdašnjem. Želeći ipak raditi nešto korisno odlučio je prositi. Jer ljudima su potrebni oni koji prose. Tako osjećaju da su u mogućnosti da daju nekome pa čak i kad upitani za to ne pruže traženu pomoć. Važan je taj osjećaj da ima onih kojima je teže no njima.
Posjetio sam ga u njegovoj zlatnoj kući. Dočekao me ispijajući kavu iz zlatne šalice i dok smo pričali pričao je razgovijetno. Ponuđen čajem iz srebrne šalice upitah zašto srebro?
Takav je običaj. Gosti piju iz srebrnih šalica i jedu srebrnim priborom. Kako mogu pomoći?
Zanima me prošnja, točnije Vaše misija koja uključuje prošnju.
Nije li napisano da je blagoslovljenije davati no primati.
Jest - odgovorih.
Pa eto, ja prošenjem potičem među ljudima rast u blagoslovu.
Ali kako je kada dobijete ono što tražite da li Vi tada sebi umanjujete blagoslov?
Ne jer motiv moje prošnje nije manjak nego ljudski rast u vrlini davanja. Pomažući ljudima da odvoje od svojih vrijednosti povećava se njihovo, ali i moje duhovno blago. A blago je neizmjerno jer teče u slapovima kada se otvore nebeske ustave. Svi smo mi zapravo bogati. A to što sam patuljak samo je moja maska u ovome životu. U mome srcu stanuje Najveći od najvećih. Njemu i njegovu bogatstvu nema kraja. Utoliko premda patuljak tijelom ja sam duhovni div i zato stanujem u zlatnoj kući. A stanujem premda bih jednako tako mogao stanova lti ispod mosta s beskućnicima. I to ne bi baš niti malo oduzelo na mome statusu. Jer moje je blago na iznad oblaka, a na zemlji sam putnik kao i svi drugi. Tako za sada ja imam dvije kuće, jedna je ovo moje patuljasto tijelo, a druga je ova moja zlatna kuća koja je slika mojeg istinskog bića dok god budem prosio. Ukratko prošenje je izraz moje Izvornosti i nade Najvećeg među najvećima da se ljudi mogu vratiti srcu i čistoći onoga stanja što bijaše na početku.
Bogolikost je riječ koja mi se javlja pri sjećanju na izraz lica patuljka dok smo razgovarali. Na ikonama patuljci obično mole za pomoć. Ali ovaj moleći i primajući darove pruža utočište srcima darivatelja u dvorima Najvećeg od najvećih. Možda on i jest njegovo utjelovljenje. Dobio sam motiv za ovu priču, a možda i kameni kip koji želim izraditi. Neka to bude moje darivanje njemu koji me nije prosio. Ali motiv je važan kako patuljak kaže, a on jest punina kojom sam preplavljen dok sam ispijao gutljaje iz prazne srebrne šalice.