O ljubavi malo

Možemo li opisati ju? Niti anđeoskim jezicima Pavle kaže. Može otpuhati djeliće ega i kao sjemenke maslačka rasuti ih posvuda. Poput velikog praska. Širenje pahuljastih čestica maslačka, širenje atoma, planeta i zvijezda, Širenje, širenje širenje… Do u beskraj. I tu negdje kao dijelići svega, njih dvoje, ona i on, rasplinjuju se, čestice im se miješaju, plešu i vjetrom nošene putuju onkraj svega. Mogu li ne pomisliti da božanstvo nije u pitanju? Dionizijsko pijano ludilo, raskomadanost i ponovno rađanje. Razigranost i spremnost na sve. Pa i na umiranje noćas od ljepote Tinove.