Još jedno ljeto

Meni ovaj odmor na početku ljeta paše. Već ujutro razmišljam o roštilju. Bagremovi su počeli rasti na kraju vrta. Puštam ih da blago divljaju i okružuju roštilj. Prikrivaju stolicu na sklapanje na kojoj ukošenih leđa sjedim i gledam vatricu koju palim puno ranije nego ću išta staviti iznad žara. Skupljam grančice pale s okolnih stabala. Nisu posve suhe pa na početku dime i dosta strpljenja treba da se vatra rasplamsa. Paleći ju ja se igram. Dugo čekam da se stvori hrpica žara. Jave se tu i tamo trnci u čelu i grudima. Otpuštam užurbanost. Još jedno ljeto. Još jedno djetinjstvo. Skoro da bih skoknuo do potoka, zagradio ga i kupao se kao nekad. Sjećanja naviru dok mirujem gledajući proplamsaje i dim, uranjajući u ljeto kojem je prethodio kišni maj. Susjedi naveliko kose - treći put. Ja još čekam, trava je porasla, ali mi ne smeta. Meni je dovoljna trava i ova bagremova grana nadamnom i kos što skakuće nedaleko među krtičnjacima. Moj jutarnji gost. Sve me to uvodi u nježno čekanje kraja ljeta. Čekam pomalo znatiželjno jer obično se desi nešto krajem ljeta. Poneki stih, nova mladost.