Jedna crtica s intenziva

U malenom vjenčiću od cvijeća koji smo zajedno ispleli slučajno se našla dva malena pauka. Gledajući ih umišljamo da su mužjak i ženka. Tako ih vidimo. Ona na svojoj strani, ljuljala se na jednoj travci. On poput nekog plahog gospodina skriven iza roza cvjetne latice. Osjećam njegovu sramežljivu zaljubljenost. Navijam za njega. Budi muško! Kažem mu. Ona polako klizi prema njemu, on krene prema ukoso laticom, ako ona nastavi on bi mogao naići kao slučajno. Ali ona krene suprotno. On zbunjen. Nije mu lako! Suosjećam. Savjetujem ga. Kreni ovim spiralno, u sredinu vjenčića položenim bršljanom. Bršljan je šumska društvena mreža. Ona povezuje stabla, ona zdrava i ona od vjetra polomljena. Uvjeravam ga. Neki dan sam šetao šumom i slušao kako zdrava stabla šapuću slomljenima. U dubinama korjenje zdravih stabala ujedinjuje se u težnji da ozdrave svog bolesnog druga, čuo sam od šumara. Tako i mi kada smo zajedno, poput šume smo. I gle - pauci - Mićo i Malena odjednom zajedno. Ljubav.