Gorko i slatko

tSve počinje s običnim zvukom ili slikom ili kao za mene jutros - okusom plazma keksa umočenog u linoladu. Sladim se. Mogu li uživati, a ne pomisliti kako bih slatko i sutra. Kako bih u slatkoći ostao zauvijek. Kako bih najradije zaboravio da i postoji gorko. Linolada mijenja moje stanje svijesti. Prožima me a da sama nije toga svjesna. I time što nije svjesna postaje simbol, otkriva mi nešto iz mene nesvjesnog. Da volim slatko. A godinama nisam mu bio sklon. Vraćam li se, regresiram li? Ljeto je pa si mogu dopustiti povratak u godine kada sam lizao ostatke file iz posude za vrijeme dok je mama pravila tortu. Oblizao sam i one nastavke s miksera. Bilo je to prije jedenja torte. Možda i bolje od nje. No slatko i gorko su se tako počeli vremenom naizmjenično pojavljivati. Postalo je svejedno. Čovjek se navikne. Navikne voljeti gorko i kiselo. Zaboravi slatki raj. Pa i kada mu se vrati sve je nekako previše. Jer nije jednako kada slatko voli dijete. Ono dok jede slatko i jest slatko. A odrasla osoba kada jede slatko sve više za pravo želi potisnuti gorko. I što više to nastoji gorko tim više želi izići. Otuda tjeskoba. Slutnja da će gorko kad tad izići, preplaviti. Uzdrmati, sve pokvariti. Treba nam ravnoteža. Ali kako ju naći u ovo vrijeme pretjerivanja. Jer i kada se počne pričati o gorkom eto već velikih teorija o liječenju raka i slično. Što jesti? Kuhano, pečeno ili - sirovo… Bilje ili obilje. Bijelo ili šareno. Gusto ili rijetko. I zato se pitam da li je dobro misliti odvojeno od samog osjeta. Ili ostati pri onom mišljenju što još osjeća okus i miris. Čak se i molitelji više ne mole poput djece već da bi "bolje molili" studiraju teologiju. A najslađa je molitva kada ju dijete moli. Ono zna da je Bog tu pokraj kreveta i sluša. Ono zna da je u kredencu linolada i plazma keks. Ono sve to nekako zajedno zna. Ne nastoji razlučivati. Razlučivanje počinje kasnije. S ocjenama i pohvalama. S nadama u buduće bolje, sa postizanjem svega onoga što bi trebali imati jer smo se pomakli iz one prijašnje povezanosti misli, osjeta, osjećaja i slutnji. Povezanosti onog unutra i onoga vani. Krivo su nas učili. Krivo učimo jedni druge, uviđam uz okus linolade što prožima hrskavost plazme dok se niz jezik slijeva s gutljajem kave.