Bio jednom jedan zub

"Jučer sam zagrizla slasnu, suhu smokvu i u jednom trenutku osjetila nešto jako tvrdo i oštro na jeziku. Kad sam to malo čudo bolje pogledala, imala sam što vidjeti! Odlomljeni zub! Cijeli se odlomio, do zubnog mesa. Ostao je samo korijen u vilici i šupljina između dva zuba. Taj je zub doduše popravljan više puta, sa svih strana, a zadnji put ga je zubarica "obukla" u navlaku i izgledao je kao nov. I dugo je on bio lijep, funkcionalan i na svom mjestu. Međutim, došao je trenutak kad nije mogao izdržati traženi napor. Odlomio se, a unutra sam, pažljivo se zagledaviši, vidjela karijes koji ga je izjeo; "štift" koji je praktički bio nosač je sav zahrđao. Ta mala nezgoda me navela na razmišljanje: koliko ljudi oko mene izgleda lijepo, sređeno, sretno, a nitko, čak ni oni sami, ne znaju što u sebi nose. Kad dođe neka nevolja kojoj nisu dorasli, slome se i od života ostane samo ruševina. Zato je nužno biti milostiv i nježan prema svima, jer ne znaš što se krije u tuđoj nutrini" (Edita Turinski)