Pisanje kao lijek

Tijekom nedavnog potresa sa moje police pala je jedna knjiga kojoj ne znam podrijetlo, vjerojatno sam ju naslijedio i možda, povremeno preslagujući ostale knjige s nje obrisao prašinu, pa i otvorio, prelistao. Možda i površno pogledom preletio uvodne stranice, ali zaranjanje u njezin sadržaj nekako čeka svoje vrijeme koje je obično u nevrijeme,...

Čujem vjetar i ne da mi se van, ali što je to vani? U toploj sam sobi, u toplom krevetu sam. Ali što je to u-nutra. Moja svijest možda? Svijest o tome da mi je toplo unutra, ali je moja svijest i to da je vani možda hladno jer bura puše. I jedno i drugo je svijesnost. Ali gdje je...

prozračja među riječima

Sve je pomalo kuhanje, kuha oko nas, u sebi kuhamo ili nam je mama odavno nešto skuhala pa se sjećamo. Najdraže su mi bili mamine torte i bakine lepinje. Sve je kuhanje, a mi papamo kao djeca čokolino. I probavljamo, ponekad dugo, dugo. Psihoterapija je zapravo probavljanje kroz osobnu i kolektivnu povijest neprobavljenih obroka. Ima tu svega i...

Volim kuhati juhu. Jednostavno ubacim svega po malo i pustim da se na laganoj vatri kuha. Liječi me kad mogu sam sebi pripremiti smjesu vlastite spontanosti u odabiru onoga što se našlo u vrtu, hladnjaku, na polici, u mojim mislima, osjećajima, sve promiješano kuhačom jutarnjeg nedjeljnog dana nakon lijepe večeri u društvu neobičnih ljudi što se...

Sjećam se moje mame, danas. Uskoro mi je rođendan pa se sjećam nje i nekih fotki iz razdoblja ranog djetinjstva. Svi smo izgleda na fotkama bili sretni. Ona i ja, a na rijetkima vidim - izgleda da je i tata bio sretan. U ovaj nedjeljni dan želim tako vjerovati. Slijedile su različite zgode i nezgode, anegdote i ona neka iskustva...

Ponekad se pojave proročke misli neočekivano u umu usputnog motocikliste koji je sve bitno shvatio prije no što je bio podvrgnut šok-terapiji nakon koje je krenuo na dugi put kroz preriju, motociklom. Sve je ovdje rekao ukratko. Taj motociklista je glavni lik romana, možda i autor romana, možda i netko od nas. Samo ću prepisati.
"Mi uzimamo mnoštvo...

Te 1984. sam student prve godine psihologije, vraćam se u Josipdol iz Rijeke kasnim vlakom i presjedam u Oštarijama kao i obično. Ali poput mnogih mojih vršnjaka koji su se iz različitih razloga našli na raskršću u Oštarijama niti ja nisam znao da je HŽ (ili JŽ?) nekoliko dana ranije uveo novi vozni red tako da brzi vlak Zagreb-Split sada...

Postoji nešto što bih nazvao predstavljanje. Objasnio bih to kao naviku da stavljamo sebe ispred sebe pred drugima. I nije problem ako pred-stavljeno sebe slijedi izvorni impuls. Ali ponekad sebe-predstavljenost postane jedino uporište za identitet - kada se glumac posve izgubi u ulozi. Moguće je ili je možda nekad bilo moguće otići u pustinju ili...

Introvert sam i ne znam otkud mi ta želja da nešto objavim onda kad nemam ništa na umu. I budući nisam fotogeničan, a moj mačak jest objavim njegovu fotku. Nisam mu nikad zahvalio. A trebao bih. To ustvari nije niti moj mačak nego susjedov. On me usvoji kad dođem u Josipdol jer mu svaki puta donesem Deine bestes sensitive...