Prirodno je težiti svojoj cjelovitosti, no ponekad nam se čini da smo na svome životnom putu zalutali u slijepu ulicu.
Krizna razdoblja su prilike za smion korak upuštanja u temeljitu proradu vlastitih iskustava, a to je proces koji uključuje smjelost u pronalaženju drukčijeg opažanja i ponašanja od onog koje je naučeno i navikom ustaljeno. To je ujedno i proces suočavanja sa vlastitim sjenama tj. neprihvaćenim dijelovima svoje osobnosti.
Dobar sugovornik pri tome pomaže svojom prisutnošću, pažljivim slušanjem, vježbama svjesnosti i raznim tehnikama kako bi osoba jasnije doživjela sebe u odnosu prema samoj sebi, svojim životnim prilikama, poslu, drugim osobama.
Produbljeni razgovor može pomoći osobama ili parovima koji na putu osobnog
razvoja doživljavaju iskustva: tjeskobe, potištenosti, manje vrijednosti krize u partnerskom odnosu...
Vjerujem da je ovakva iskustva moguće preobraziti u životno
zadovoljstvo, osobni razvoj i veći sklad u odnosima.